Dobivam poziv da se pridružim početku priprema ekipe pred takmičarsku sezonu. Naravno, kako je žabu u vodu teško natjerati, dogovor je pao i okupili smo se pred salonom, standardno mjesto kad se ide na Smetove.

Početne pripreme i naravno prilika, da se kako ko profolira, ispred auta ili bicikla, malo viceva i polazak.
Ko nije probao nezna o čemu govorim ali kad ugledaš onu prvu uzbrdicu prema groblju jednostavno ti nastupa demoral. Nekako odmah skonta da mi ovaj izlet i nije jedna od boljih zezeancija,te samim tim već u sebi smišljam naćine kako da isfoliram prvu pauzu. Djeca ko djeca mladost i elan, ko koze uzletiše,popeše se gore i još moš ti mislit zezaju nas. Mislim da je Harisov pogled upućen prema meni i mom izgledu lica prevagnuo to da je odredio među njima vođu i dao im naputke kako i gdje da šta rade dok če mo ja, on i jedan iz juniorskog pogona laganini low gear i cipelaj.

Popeli smo se relativno brzo ( 1 sat ha. ) i dok smo počeli tamanit sokove i čokoladice vidim oblake i mislim da je vakat da sada se i vratimo.Naravno sada je masa na mojoj strani i padaju prve i opklade kojom brzinom kako ko silazi.Hare prekida sve i pošto je rekrativni trening za njegovu momčad vračamao se sa respektabilnih 43km. Negdje napola skontah da si sutra moram kupiti i kacigu.Extra izlet i ako je do smetova 8km. Dobro sam se iznojio i znam čak da sam izgubio i kilogram.


No comments:
Post a Comment