Hum

Negdje na pola puta između Zenice i Kaknja nalazi se manje naselje Bilješevo.Put dalje sa desne strane vodi ka drugim selima i zaseocima i podno su brdu Hum,koji je bio naša sljedeća destinacija.
Vrijeme je hladnije tako da ovo lijepog vremena što se uhvati koristimo odmah za izlete van grada.Prognoza je bila takva da možemo očekivati lijepo vrijeme tokom vikenda te smo odmah isplanirali odlazak na Hum.Ado,Sandro,Amel i ja ekipa odveć provjerena i standardna.
Većinu puta znamo svi već napamet, jer ide ustaljenom cestom kroz Janjiće pa sve do skretanja sa magistralnog puta,a onda zaobilaznicom pored pruge do sela Sopotnica.
To je relativno lako preći jer je uglavnom teren ravan i iznosi nekih 15 km.Podno sela počinje lagani uspon i cesta je asfaltirana. Prolazimo kroz sljedeće selo u nizu u narodu znano kao Viduša,next Sebinje i onda put izlazi na makadam koji vodi ravno na vrh.
Uspon je strm ali je cesta nabijena tako da oni sa boljom kondicijom mogu iz prve izvući cijeli put.Za one malo slabije kondicije dobro je znati da su na putu i dva izvora koji dobro dođu malo za okrepiti se.Za slikanje je zadužen Sandro jer se moj aparat nešto pokvario.Mislim da su baterije u pitanju.
Malo po malo i stigosmo do doma poštanskog u narodu znan Jedinci.Piše da se nalazi na nadmorskoj visini od 858 metara. Meni se ćini malo više jer je vazduh rezak. Dobra stvar je da i signal mobilne telefonije aktivan a na samom domu postoji i telefonska govornica.Rekli su nam prije u podnožju dok smo bili da se ovdje nalazi i čiko koji spava i čuva objekat no ga mi bar do sada ne sretosmo.
Presvlačimo se jedemo naki keks što ga Ado ponese onako u slast i dogovaramo se kuda dalje.Vrh je već vidljiv i nije daleko nekih 400 metera.Pregovori da li dalje ili ne prekidamo konstatacijom da se Amel mora vratiti na posao, drugu smjenu radi.
Usaglašeni smo da je ova ruta jedna dobra destinacija kao neka vrsta treninga i da je moramo češće obilaziti.Dogovor pada pakujemo se i idemo nazad da popijemo jutarnju kafu koju nismo popili,jer neki već osjećaju posljedice toga.
Taman na pola spusta nazad ide lik koji čuva objekat i poziva nas na kafu u dom.Ostavljamo za drugi put i idemo istim putem nazad.Sve skupa nekih pedesetak kilometara tura.
Nakon kafe pola ekipe ide na posao a ja i Sandro idemo još na jednu vožnju do jezera na Moščanici onako da složimo dvije tri slike i da malo navrtimo pedale.
Mislim da svakako vrijedi dolaziti ovdje i češće pa makar i oni koji nemogu izvući put od jednom, neka pauziraju par puta,jer slike govore same za sebe.Više slika na liku sa desne strane.Ionako sam maznuo i ove.Naravno uz autorovu saglasnost.
Uglavnom EXTRA izlet i vrijedi ga ponoviti sa istom ekipom i eventualnom mesnom logistikom.Podržavamo akciju « čevapčić u prirodi,reci da ».