Srce od litre i pol
POLITIKIN ZABAVNIK - preveo: Roko Pocrnja, predgovor: Ivo Rilović
Biciklizam na prvom mjestu, maraton na četvrtom, plivanje na petom, a spoj ta
tri sporta - triatlon - tek na drugom... Najbolji biciklista (Miguel Indurain)
na najtežoj utrci (Tour de France) potroši energije kao fizički radnik za 75
dana najtežeg osmosatnog rada.
Promatrajući sportaše kako iscrpljeni dolaze na cilj, sigurno ste se zapitali
koji je sport najteži. Uobičajeno je mišljenje da je to trčanje maraton, dok
neki tvrde da je to najnovija sportska ludost triatlon i to prije svega onaj na
kojem natjecatelji plivaju 3800 metara, voze bicikl 180 kilometara, pa onda trče
maraton - i sve to bez odmora.
Da bi se izmjerila težina nekog sporta potrebno je odmjeriti mjerila
primjenljiva za sve teške sportove (sportske igre ispadaju odmah iz konurencije
jer tu pojedinac može zabušavati i svoj dio tereta prebaciti na suigrače). To su
učinili stručnjaci instituta za istraživanje srca i sportsku medicinu u Kö lnu
pod rukovodstvom profesora Vildora Holmana, predsjednika svjetskog saveza za
sportsku medicinu.
Pri sastavljanju rang-liste najnapornijih ili najtežih sportova u obzir su uzeli
samo sportove i discipline koje se nalaze na programu olimpijskih igara (u
konkurenciji, na primjer, nisu bili ultramaraton, alpinizam...) i to prije svega
one u kojima je samo natjecanje teško i zahtijeva strahovite napore (u dizanju
utega, recimo, trening je neusporedivo teži od samog natjecanja, a to važi i za
bacačke atletske discipline)...
Kalorije kažu sve
Najsažetiji zaključak ovog istraživanja krije se u rečenici koju je na kraju
posla izgovorio profesor Holman: Ne postoji sportska djelatnost koja bi se po
težini mogla usporediti sa Tour de Franceom. Napor bicikliste nema suparnika u
suvremenom sportu.
Dakle biciklizam je sport broj 1, kada je u pitanju težina, a na toj rang-listi
triatlon je tek drugi, skijaško trčanje treće, maraton tek četvrti...
Mjerila za poredak težine pojedinih sportova i sportskih disciplina bila su,
naravno, medicinska, a potrošnja kalorija za vrijeme natjecanja jasan je dokaz
kome je bilo najteže, tko je uložio najviše napora. Profesor Holman i njegovi
suradnici odlazili su zbog toga na mnoga natjecanja i ispitivali najbolje
sportaše, a pobjednika su našli njihovi suradnici iz Pariza, koji su se bavili
sudionicima najveće (bez sumje) i najteže (dotad samo navodno) biciklističke
utrke na svijetu - Tour de France. Od prošle godine to je, naravno, postalo i
službeno.
Za sedam sati i trideset minuta vožnje Španjolac Miguel Indurain na stazi dugoj
230 kilometara, sa devet uspona sa prosječnom visinskom razlikom od 1000 metara,
potrošio je 12500 kilokalorija, a toliko je potrebno fizičkom radniku da radi od
ponedjeljka do petka! Fizički radnik tada ima vikend i dva dana da se odmori i
oporavi za nove napore, a Indurain je sutradan ponovno sjeo na bicikl i odvezao
novih 250 kilometara... Na kraju Tour de Francea na kojem je slavio pobjedu,
medicinski stručnjaci utvrdili su da je Indurain u 20 etapa potrošio 170000
kilokalorija, a to je po nekim drugim istraživnjima dovoljno za 75 dana najtežeg
fizičkog posla.
Zaposlen čovjek u minuti utroši 7 do 8 kilokalorija, vrhunski maratonac 24,
trkač na 10000 metara 25, dok Indurain utroši 33, a jedna etapa na
profesionalnim utrkama traje prosječno pet do šest sati. I ništa tu ne bi bilo
neobično da se hranom u toku utrke može nadoknaditi utrošena energija. To,
nažalost, nije moguće. Za vrijeme izuzetnih, dugotrajnih napora, kakvi su oni na
Tour de Franceu, hranom se može nadoknaditi osam do deset tisuća kilokalorija, a
ostatak organizam nalazi u vlastitim rezervama masti, bjelančevina i
ugljikohidrata.
Špageti i Coca-Cola
Da bi utrošili što manje tjelesnih rezervi i izbjegli potpuno iscrpljenje,
biciklisti veliku pažnju poklanjaju ishrani za vrijeme treninga i utrke. Zbog
toga prije starta tamane ogromne količine špageta i druge tjestenine bogate
ugljikohidratima, a za vrijeme vožnje piju napitke koji također sadrže
ugljikohidrate. Nekad se u bidonima nosila voda, zatim čaj, a profesor Holman
preporučuje coca-colu i slične napitke (šest do deset litara dnevno) uz obavezan
dodatak elektrolitskih napitaka čiji je zadatak da organizmu vrate minerale (CO,
Mg, K) koji se gube znojenjem.
Usprkos tome biciklisti za vrijeme jedne teške etape izgube 1 do 3 kilograma
tjelesne težine, pa ako žele nastaviti utrku, moraju do sutradašnjeg starta što
više nadoknaditi.
Međutim, pravilna ishrana nije dovoljna da postanete biciklistički prvak. Da bi
organizam došao do energije, mora sagorijevati kisik, a od sposobnosti potrošnje
kisika zavisi i količina kalorija koju organizam može utrošiti. Prosječan čovjek
može u minuti primiti (i utrošiti) 1.5 litara kisika, Indurain i nekadašnji
prvak Eddy Merckx čak do 6.6 litara, a Jacques Anquetil i Bernard Hinault po 6.2
litre (200 mililitara kisika potrebno je za proizvodnju jedne kilokalorije).
Indurain i Merckx su i prvaci po veličini srca, koje u cijelom ovom kemijskom
procesu u organizmu ima važnu ulogu. Kapacitet srca kod normalno razvijenih
ljudi, koji se ne bave sportom ni teškim fizičkim poslovima, iznosi 750 do 800
mililitara, a u Indurainovim i Merckxovim grudima kucaju srca kapaciteta od 1.6
litara...naravno, netko bi morao reći da Indurainov učinak ipak nije uobičajen
za biciklizam, jer se oni slabiji biciklisti ne troše toliko, ali tako je i u
drugim sportovima. Profesor Holman i njegovi suradnici ispitali su najbolje iz
svakog sporta ili one iz samog vrha: biciklistu Miguela Induraina, triatlonca
Wolfganga Ditricha, skijaškog trkača Gunde Svana, maratonca Stevena Freiganga,
plivača Jerga Hofmana.
Sezona duga 10 mjeseci
Profesionalni biciklisti sezonu počinju u siječnju, a završavaju je krajem
listopada i u tih deset mjeseci svakog dana Miguel Indurain, najbolji biciklist
na svijetu, trenirajući ili vozeći na manje teškim trkama nego što su Tour de
France ili Giro d’Italia, utroši između 6000 i 8000 kilokalorija.
Više od njega, pa dakle i ostalih biciklista, u vrijeme treninga pred velika
natjecanja, troše dizači utega, koji, da bi podigli 100 tona željeza,
dnevno da iskoriste do 10000 kilokalorija. Međutim, za vrijeme natjecanja broj
utrošenih kalorija u ovom sportu neusporedivo je manji.
Rang lista najtežih sportova
1 Biciklizam
U brdskim etapama biciklisti za pet do sedam sati utroše 12500 kilokalorija, a u
klasičnim etapama i na treningu kada voze 200 do 250 kilometara, utroše 6000 do
8000 kilokalorija.
2 Triatlon
Na klasičnom triatlonu, koji podrazumijeva 3.8 kilometara plivanja, 180
kilometara vožnje biciklom i 42 kilometra trčanja, natjecatelji utroše 10000
kilokalorija. Zbog toga se najbolji triatlonci natjeću samo dva do tri puta
godišnje.
3 Skijaško trčanje
U najtežoj trkačkoj disciplini na 50 kilometara skijaši za oko 2 sata utroše
3700 kilokalorija, a utjecaj težine na to je vrlo mali.
4 Maraton
Najbolji maratonac za oko 2 sata i 10 minuta trčanja utroši 3400 kilokalorija
ili oko 24 kilokalorije u minuti. U utrci na 10.000 metara potrošnja
kilokalorija je veća za samo jednu kilokaloriju u minuti.
5 Plivanje
U najtežoj olimpijskoj plivačkoj disciplini, utrci na 1500 metara, najbolji za
14 minuta i 45 sekundi utroše 400 kilokalorija. Na treningu međutim utroši se
znatno više - 1250 kilokalorija na 5 kilometara, 3700 na 15 kilometara.
6 Brzo klizanje
Za 13 minuta i 45 sekundi, koliko je potrebno najboljim brzim klizačima da
savladaju dionicu od 10 kilometara, utroši se 400 kilokalorija, a na treninzima
- kao i kod plivanja - potrošnja je znatno veća.
7 Veslanje
Veslač u skifu potroši za 6 minuta i 50 sekundi, koliko traje utrka na 2000
metara, 225 kilokalorija. Na istoj stazi član osmerca utroši 180 kilokalorija, a
na jednosatnom treningu veslači potroše oko 1400 kilokalorija na sat.
8 Kajakaštvo
Na 1000 metara u jednosjedu kajakaš utroši za oko 3 minute i 35 sekundi oko 125
kilokalorija, a u dvojcu na istoj stazi oko 110, dok se na treningu potroši oko
1400 kilokalorija na sat.
No comments:
Post a Comment