Ponijeri izlet

Prošle sedmice, subotu i nedjelju, nadajući se da neće pasti kiša, ja, Haris, Amel i naše bolje polovine dogovorimo izlet na Ponijere kod Harisa na vikendicu. I tako nakon «opsežnih priprema» logistike (ne daj Bože da šta zafali za pojest i popit!), krenusmo u subotu oko podne. Naravno mi, dečki, s biciklima, a naše bolje polovine, logistika i potomci s autima. E sad se vi pitate jel to predaleko i prenaporno za vožnju biciklom, jer i vožnja autom do Ponijera traje 2sata i deset minuta. Pa daleko jest, ali dok je ovih naših šuma koje spajaju cijelu BiH, sve je to relativno blizu! Možemo ih nazvati i vazdušnim linijama!

Uglavnom, krenuli smo iz Zenice oko 14.00 sati blagim usponom prema selu Arnauti, šumskim putem koji je bio veoma ugodan, a to mislim bez većih uspona, do Kaknja i opet šumskim putem do Ponijera.. Sve u svemu jedna dobra biciklistička tura, kroz prirodni ambijent..

I tako oko 16.30 sati stigosmo, živi i zdravi na zborno mjesto – Ponijeri, Harisova vikendica. Supruge i djeca su već bili stigli. Skuhala se kafa «dočekuša» koju popismo uz super raspoloženje.. Još nismo bili načisto hoće li ta dugo najavljivanja kiša i pasti, ali više nije bilo ni važno, stigli smo, bili pod strehom, pa nek pada ako hoće! Izlet je otpočeo, raspoloženje je bilo na visokom nivou.. Neizbježni roštilj je potpaljen, popila se i koja piva (gajba, dvije, sitnica!), ništa što je moglo ubiti probuđeni sportski duh! Žene su odigrale i odbojku u ponoć! Još malo vožnje biciklima u, vremenom lijepu, nedjelju nakon doručka upotpunilo je sliku uspješnog izleta. Supruge su se «našle», ko žene, uvijek imaju tema za razgovor, pa makar te teme bile varijacije ogovaranja, ovako idealnih, muževa!

U tako dobroj atmosferi prođe i nedjelja i dođe vrijeme za povratak kući. Još malo roštilja da se pojedu ćevapi i grah (koji se kuhao vazdan, ali ostao tvrd!) da se ne ide gladno i krenusmo nazad, istim putem.. u neizbježnu svakodnevnicu, ali s željom da se opet sastanemo i tako isto dobro provedemo..