Dan ne kao i svaki drugi. Nedjelja je i užasno je vruce. Nakon iskorištenog godišnjeg odmora sutra se moram vratiti na posao.Nova zanimacija mi je lagani trening sa suprugom do nekih 15 km.Kako nam je dijete vec jutrom otišlo sa kolegicom na kupanje na obližnje odmaralište Babino, skontamo ti nas dvoje da se i mi, kao stari bajkeri, uputimo tamo.
Prvo što smo skontali je da je za taj dan extremno puno auta prošlo u tom smjeru. Malo je čudno bilo što je prošlo puno auta reg. tablica iz Njemacke, Svedske, Holandije i dr. nama intersantnih destinacija. Naknadno cemo iz izvora bliskih policiji saznati da se u obliznjem selu sprema špektakl.. Narodnjak iz Srbije i naravno, da upotpuni nastup odgovarajućim programom, korida bikova!, gdje se Brizgonja bori protiv Rudonje, Zekonja protiv El tora, Ninja protiv Mrkog i tako redom glupa imena za tako lijepe i moćne životinje.
Uglavnom i sama vožnja je vec bila rizicna jer je par polupijanih dripaca u autu, vjerovatno starijem i od mene, u oblaku crnog uljnog oblaka, proletilo tik pored nas. Samo da prodjemo ono par brda ispred nas jer je i na tim krivinama cesta dosta uska i onda smo «na konju». Kako si nismo dali da nam «majmuni» pokvare voznju, relativno brzo, nakon dvije čokolade i dva bidona vode, stigli smo.
Supruga me fascinirala svojm voznjom obzirom da je imala ljetnu pauzu pedaliranja, more + ono nekih petnaest dana. Jeste da imam namjeru da joj «mahnem» njen bicikl jer mi fakat dobro leži na vožnji ali ne da, nema šanse, tako da sad vec kontam prodati svoju YECORU i kupiti si novog POLARA.
Kad smo stigli tamo, spektakl, pola grada se sjatilo, djeca se kupaju, stariji «fataju» boju i niko ne konta što smo mi, koji smo si kupili novu Fabiju prije dva mjeseca došli na piknik biciklima. E, jesmo papci umjesto sto se znojimo uzbrdo i nizbrdo, gledamo predivni krajolik i ponekog usputnog uz cestu kako urinira, kad smo mogli ko' hadžije upaliti klimu, roknut u CD mp3 i još pride ohladiti sta hrane i pića!
Za hranu i piće je bio zadužen komšija koji je i poveo djecu prije nas.
Teškom mukom i s tugom na licu ostavili smo roštilj i uputili se nazad na već tradicionalnu kafu i pripreme za sutrasnji posao.Uglavnom, bilo je extra dobro i skontao sam da si još moram kupiti bisage za bicikl da možemo i nas dvoje, onako usput, ponijeti malo deke i sta hrane, te jedan usputni piknik negdje u hladovini obaviti dok su ovakve vrucine. Kazu kako ce se vrucine nastaviti citav mjesec, pa biće prilike za ostvariti i taj naum... do sljedeceg izleta..
No comments:
Post a Comment